Kako znati da li restoran stvarno dobro radi?

Mnogi vlasnici restorana kažu da im posao „ide dobro“ jer je lokal pun, stalno se nešto kuva i konobari ne staju. Međutim, pun restoran ne znači automatski i profitabilan restoran. Pravi odgovor na pitanje da li restoran dobro radi krije se u brojevima – konkretnim, svakodnevnim pokazateljima poslovanja, poznatim kao KPI (Key Performance Indicators).

profit u restoranu

 

Dobra vest je da ne moraš biti ekonomista niti imati komplikovan softver. Dovoljno je da znaš šta da gledaš svaki dan i odakle ti ti podaci dolaze.

Ovaj vodič objašnjava koje KPI-jeve pratiti, kako prikupljati podatke i kako ih koristiti za povećanje profita.

Dnevni promet – osnovni pokazatelj zdravlja restorana

Dnevni promet je prva i najvidljivija brojka. On pokazuje koliko je novca ušlo u kasu tog dana, ali sam po sebi ne daje celu sliku.

Važno je da promet uvek posmatraš u kontekstu:

  •     u poređenju sa istim danom prošle nedelje
  •     u poređenju sa istim periodom prošlog meseca
  •     u odnosu na broj gostiju

Ako promet raste, a na kraju meseca nema profita – to je jasan znak da se novac gubi na drugim mestima.

Kako se prikuplja podatak:
Direktno iz fiskalne kase ili POS sistema. Ovo je podatak koji moraš imati na kraju svakog dana, bez izuzetka.

Broj gostiju i računa

Promet bez broja gostiju ne znači mnogo. Dva restorana mogu imati isti dnevni promet, ali potpuno različitu strukturu gostiju.

Praćenjem broja računa dobijaš odgovor na pitanja:

  •     da li imaš više gostiju koji troše malo
  •     ili manje gostiju koji troše više
  •     da li se sala „vrti“ ili stoje isti stolovi satima

 Pad broja gostiju je uvek ozbiljniji signal od pada prometa – jer znači da se ljudi ne vraćaju.

Kako se prikuplja podatak:
Iz POS sistema (broj izdatih računa). Ako nemaš POS – ručno beleženje po smeni je minimum.

Prosečan račun po gostu

Prosečan račun pokazuje koliko jedan gost u proseku potroši kod tebe. To je jedan od najvažnijih pokazatelja jer direktno utiče na profit, čak i kada nemaš više gostiju.

Restoran često može povećati profit:

  •     bez povećanja cena
  •     bez dodatnog marketinga
  •     samo boljom prodajom po gostu

 Pad prosečnog računa često znači da:

  •     konobari ne nude dodatke
  •     gosti preskaču pića ili dezert
  •     meni nije dobro strukturisan

Kako se prikuplja podatak:
Ukupan dnevni promet ÷ broj računa (POS to najčešće računa automatski).

Food cost i bacanje hrane

Food cost pokazuje koliko te košta hrana u odnosu na ono što si prodao. Ovo je mesto gde većina restorana gubi najviše novca, a da toga nije ni svesna.

Problem nije u visokoj nabavnoj ceni, već u:

  •     prevelikim porcijama
  •     bacanju hrane
  •     lošem planiranju nabavke
  •     krađi ili „slobodnim porcijama“

 

Ako se promet ne menja, a nabavka raste – to je alarm.

Kako se prikuplja podatak:

  •     Ulazne fakture (nabavka)
  •     Stanje lagera
  •     Poređenje sa prodajom iz POS-a

Ne mora se sve znati u dinar, ali trend mora biti jasan.

Otpis i bacanje hrane – tihi neprijatelj profita 

Hrana koja završi u kanti nikada se ne vidi u prometu, ali se itekako vidi u troškovima. Često se zanemaruje jer deluje „sitno“, ali se na mesečnom nivou pretvara u ozbiljan gubitak.

Ključno pitanje nije samo koliko se baca, već šta se baca:

  • da li su to uvek ista jela
  • da li su to namirnice koje se slabo prodaju
  • da li se sprema previše unapred

Kako se prikuplja podatak:
Jednostavna lista otpisa po danu ili smeni. Papir, Excel ili Google Sheet – nije bitno, bitno je da postoji. 

Radna snaga i obrt stolova

Trošak zaposlenih je najveći fiksni trošak restorana. Problem ne nastaje kada ima puno posla, već kada je ekipa ista, a promet varira.

Dnevno treba da znaš:
  • koliko ljudi je radilo
  • u kojim smenama
  • koliki je bio promet po smeni
Ako u slabim terminima imaš istu postavu kao u špicu – profit se topi.

Kako se prikuplja podatak:
  • Raspored smena
  • Evidencija radnih sati
  • Promet po smeni iz POS sistema

Povratne informacije i reklamacije

Žalbe gostiju su loše, ali još gore je kada se niko ne žali, a više se ne vraća. Svaka reklamacija je signal šta ne funkcioniše u sistemu.

Treba pratiti:

  • na šta se gosti žale
  • da li se iste stvari ponavljaju
  • kako osoblje reaguje


Kako se prikuplja podatak:

  • Usmene primedbe
  • Google recenzije (digitalni meni koji ima opciju za ostavljanje google recenzija povećava šansu da ćete dobiti recenziju)
  • Kratke interne zabeleške

Najprodavanija i najlošija jela

Svaki restoran ima jela koja „vuku“ i jela koja samo zauzimaju mesto na meniju. Problem nastaje kada se najviše prodaju jela sa lošom maržom.

Redovno praćenje prodaje jela pomaže da:
Kako se prikuplja podatak:
Izveštaj prodaje po artiklima iz POS sistema (dnevno ili nedeljno).

Primer dnevnog KPI izveštaja

Jednostavan dnevni KPI izveštaj može izgledati ovako:

 

KPI Dnevni rezultat Cilj / Prosek Napomena
Dnevni promet 120.000 RSD 100.000 RSD +20% u odnosu na cilj
Broj gostiju 85 80 Rast posete
Prosečan račun 1.411 RSD 1.250 RSD Dobro, možda promovisati dodatke
Food cost 32% 30% Pratiti otpise
Otpisi / bacanje hrane 5.000 RSD 3.000 RSD Previše povrća bačeno
Radna snaga 7 zaposlenih 6 Previše ljudi u smeni
Povratne informacije 2 žalbe 0–1 Preduzeti akciju
Najprodavanije jelo Ćevapi - Dobro za promociju
Najlošije jelo Pečurke u sosu - Razmotriti uklanjanje

 

*Preporuka za excel konsultantske usluge

Zaključak

Praćenje KPI-jevih dnevno omogućava vlasniku restorana da zna šta funkcioniše, a šta ne. Redovno beleženje i analiza podataka vodi ka boljoj kontroli troškova, većem profitu i zadovoljnijim gostima.

Постави коментар

0 Коментари

Постави коментар (0)
3/related/default